
Kvadratna jednačina: formula, diskriminanta i rešeni primeri
· 8 min read · Author: EasyPass editorial team
Kvadratna jednačina je jednačina oblika ax² + bx + c = 0, gde su a, b i c realni brojevi i a ≠ 0. Rešava se formulom x₁,₂ = (−b ± √D) / 2a, gde je D = b² − 4ac diskriminanta. Od znaka diskriminante zavisi da li jednačina ima dva, jedno ili nijedno realno rešenje.
U nastavku imaš formulu, objašnjenje diskriminante, brže postupke za nepotpune jednačine, Vietove formule, šest rešenih primera i zadatke za vežbu sa rešenjima.
Šta je kvadratna jednačina?
U jednačini ax² + bx + c = 0 brojevi imaju svoja imena:
- a je koeficijent uz x² (vodeći koeficijent) i ne sme biti 0, inače jednačina nije kvadratna,
- b je koeficijent uz x,
- c je slobodan član.
Pre rešavanja jednačinu uvek svedi na oblik „nešto = 0“ i pročitaj koeficijente, zajedno sa znakom:
| Jednačina | a | b | c |
|---|---|---|---|
| 2x² − 3x + 1 = 0 | 2 | −3 | 1 |
| x² − 9 = 0 | 1 | 0 | −9 |
| −x² + 4x = 0 | −1 | 4 | 0 |
| x² = 5x − 6, odnosno x² − 5x + 6 = 0 | 1 | −5 | 6 |
Koja je formula za rešenja kvadratne jednačine?
x₁,₂ = (−b ± √(b² − 4ac)) / 2a
Znak ± znači da računaš dva puta: jednom sa plusom (x₁), jednom sa minusom (x₂). Razlomačka crta je ispod celog brojioca, a ne samo ispod korena.
Izraz ispod korena zove se diskriminanta:
D = b² − 4ac
Najsigurnije je da prvo izračunaš D, pa tek onda rešenja.
Šta znači diskriminanta?
| Diskriminanta | Broj realnih rešenja | Parabola y = ax² + bx + c |
|---|---|---|
| D > 0 | dva različita rešenja, x₁ ≠ x₂ | seče x-osu u dve tačke |
| D = 0 | jedno (dvostruko) rešenje, x = −b / 2a | dodiruje x-osu u jednoj tački |
| D < 0 | nema realnih rešenja | ne seče x-osu |
Kada je D < 0, jednačina nema rešenja u skupu realnih brojeva, ali u skupu kompleksnih brojeva ima dva konjugovano kompleksna rešenja. Zato je preciznije reći „nema realnih rešenja“ nego „nema rešenja“.
Kako se rešavaju nepotpune kvadratne jednačine?
Kada je b = 0 ili c = 0, formula radi, ali postoji brži put.
| Oblik | Postupak | Primer |
|---|---|---|
| ax² + c = 0 (b = 0) | x² = −c/a, pa korenuješ | 2x² − 18 = 0 → x² = 9 → x = ±3 |
| ax² + bx = 0 (c = 0) | x ispred zagrade: x(ax + b) = 0 | 3x² − 12x = 0 → 3x(x − 4) = 0 → x = 0 ili x = 4 |
| ax² = 0 (b = c = 0) | x² = 0 | 5x² = 0 → x = 0 |
Dve stvari na koje treba paziti:
- Iz x² = 9 slede dva rešenja, 3 i −3.
- Ako je −c/a negativno, na primer x² + 4 = 0, odnosno x² = −4, jednačina nema realnih rešenja.
Šta su Vietove formule?
Vietove formule povezuju rešenja sa koeficijentima:
x₁ + x₂ = −b / a
x₁ · x₂ = c / a
Koriste se na tri načina:
- Provera rešenja. Za x² − 5x + 6 = 0 rešenja 2 i 3 imaju zbir 5 = −(−5)/1 i proizvod 6 = 6/1. Tačno.
- Pogađanje rešenja kada je a = 1. Traže se dva broja čiji je zbir −b, a proizvod c. Za x² − 5x + 6 = 0 to su 2 i 3.
- Sastavljanje jednačine iz rešenja. Jednačina sa rešenjima x₁ i x₂ je x² − (x₁ + x₂)x + x₁x₂ = 0. Za rešenja 3 i −5: zbir je −2, proizvod −15, pa je jednačina x² + 2x − 15 = 0.
Iz istog razloga kvadratni trinom možeš da rastaviš na činioce: ax² + bx + c = a(x − x₁)(x − x₂).
Rešeni primeri kvadratnih jednačina
Primer 1: dva rešenja
Reši x² − 5x + 6 = 0.
a = 1, b = −5, c = 6
D = (−5)² − 4 · 1 · 6 = 25 − 24 = 1
x₁,₂ = (5 ± 1) / 2
x₁ = 3, x₂ = 2
Primer 2: rešenja su razlomci
Reši 2x² + 3x − 2 = 0.
a = 2, b = 3, c = −2
D = 3² − 4 · 2 · (−2) = 9 + 16 = 25
x₁,₂ = (−3 ± 5) / 4
x₁ = 2/4 = 1/2, x₂ = −8/4 = −2
Provera Vietovim formulama: zbir 1/2 + (−2) = −3/2 = −b/a, proizvod 1/2 · (−2) = −1 = c/a.
Primer 3: jedno (dvostruko) rešenje
Reši x² − 6x + 9 = 0.
D = (−6)² − 4 · 1 · 9 = 36 − 36 = 0
x = 6 / 2 = 3
Leva strana je potpun kvadrat: x² − 6x + 9 = (x − 3)².
Primer 4: nema realnih rešenja
Reši x² + 2x + 5 = 0.
D = 2² − 4 · 1 · 5 = 4 − 20 = −16 < 0
Jednačina nema realnih rešenja. U skupu kompleksnih brojeva √(−16) = 4i, pa je x₁,₂ = (−2 ± 4i) / 2 = −1 ± 2i.
Primer 5: prvo svedi na normalni oblik
Reši x(x + 4) = 3(x + 2).
x² + 4x = 3x + 6
x² + x − 6 = 0
D = 1² − 4 · 1 · (−6) = 1 + 24 = 25
x₁,₂ = (−1 ± 5) / 2
x₁ = 2, x₂ = −3
Provera za x = 2: leva strana 2 · 6 = 12, desna 3 · 4 = 12.
Primer 6: tekstualni zadatak
Proizvod dva uzastopna prirodna broja je 72. Koji su to brojevi?
Ako je manji broj n, veći je n + 1:
n(n + 1) = 72
n² + n − 72 = 0
D = 1 + 288 = 289, √D = 17
n₁,₂ = (−1 ± 17) / 2
n₁ = 8, n₂ = −9
Broj −9 nije prirodan, pa ga odbacuješ. Traženi brojevi su 8 i 9, a 8 · 9 = 72.
Koje greške se najčešće prave?
- Znak koeficijenta b. Ako je b = −5, onda je −b = 5. Ovde nastaje najviše grešaka.
- Kvadrat negativnog broja. (−5)² = 25, a ne −25. Piši zagradu kada uvrštavaš negativan broj.
- Deljenje samo korena sa 2a. Ceo brojilac, i −b i √D, deli se sa 2a.
- Deljenje jednačine sa x. Iz 3x² = 12x ne sledi samo x = 4. Ako podeliš sa x, gubiš rešenje x = 0. Umesto toga izvuci x ispred zagrade.
- Samo pozitivan koren. Iz x² = 16 slede x = 4 i x = −4.
- Jednačina nije svedena na nulu. Pre čitanja a, b i c sve članove prebaci na levu stranu.
- Nema provere. Uvrsti rešenje u početnu jednačinu ili proveri zbir i proizvod Vietovim formulama. Traje pola minuta.
Proveri znanje: zadaci za vežbu
Reši jednačine u skupu realnih brojeva, pa uporedi sa rešenjima ispod.
- x² − 7x + 10 = 0
- x² + 4x − 21 = 0
- 3x² − 27 = 0
- 2x² − 8x = 0
- x² − 10x + 25 = 0
- 2x² − 5x + 3 = 0
- x² − 2x + 3 = 0
- 6x² − x − 2 = 0
- Bez rešavanja odredi zbir i proizvod rešenja jednačine x² − 9x + 14 = 0.
- Za koju vrednost broja m jednačina x² − 6x + m = 0 ima jedno dvostruko rešenje?
Rešenja
1. D = 49 − 40 = 9; x = (7 ± 3) / 2 → x₁ = 5, x₂ = 2
2. D = 16 + 84 = 100; x = (−4 ± 10) / 2 → x₁ = 3, x₂ = −7
3. x² = 9 → x₁ = 3, x₂ = −3
4. 2x(x − 4) = 0 → x₁ = 0, x₂ = 4
5. D = 100 − 100 = 0 → x = 5
6. D = 25 − 24 = 1; x = (5 ± 1) / 4 → x₁ = 3/2, x₂ = 1
7. D = 4 − 12 = −8 < 0 → nema realnih rešenja
(u skupu kompleksnih brojeva: x = 1 ± i√2)
8. D = 1 + 48 = 49; x = (1 ± 7) / 12 → x₁ = 2/3, x₂ = −1/2
9. x₁ + x₂ = 9, x₁ · x₂ = 14 (rešenja su 2 i 7)
10. D = 36 − 4m = 0 → m = 9 (tada je x = 3)
U kom razredu se uči kvadratna jednačina?
U osnovnoj školi se u sedmom razredu rešava samo jednačina oblika x² = a. Cela kvadratna jednačina, sa diskriminantom i Vietovim formulama, po programu nastave i učenja za gimnaziju uči se u drugom razredu, u temi „Kvadratna jednačina i kvadratna funkcija“. U srednjim stručnim školama to zavisi od programa matematike za smer. Kasnije je osnova za kvadratne nejednačine, sisteme jednačina i veliki deo zadataka na prijemnim ispitima.
Ako ti i dalje nije jasno odakle dolaze znaci u formuli ili se gubiš u zadacima sa parametrom, profesor matematike može da prođe sa tobom kroz desetak tipičnih zadataka dok postupak ne postane rutina. Za sve ostalo važi isto pravilo: prvo D, pa rešenja, pa provera.


